VICA MIOKOVIĆ rođen je 26. kolovoza 1955. godine, a novinarsku karijeru započeo je 1980. godine kao vanjski suradnik Petrinjskog radija, te dvije godine kasnije, od 1. listopada, i kao stalno zaposlen do današnjih dana. Kao osnovnoškolac, 1969. godine, na nagovor tadašnjeg profesora fizičke kulture i rukometnog trenera Ratka Popca počeo je trenirati rukomet u Rukometnom klubu „Slavija“, ali to je trajalo kratko i put ga je odveo na drugu stranu, međutim ostao je uz sportske terene i kasnije u profesionalnom radu prateći sva zbivanja na njima i oko njih. Uvijek je prisutan na svim sportskim događanjima u Petrinji – turnirima, utakmicama i manifestacijama – gdje vodi programe, prenosi vijesti i podržava zajednicu izraženim entuzijazmom i predanošću. Njegov neprocjenjivi doprinos promociji i razvoju sporta u Gradu Petrinji, kroz dosljedno izvještavanje i podršku, zaslužuje priznanje kao osobe s izuzetnim utjecajem na lokalni sportski razvoj koji se manifestira kroz dugogodišnju sportsku emisiju “Treće poluvrijeme”, sportske vijesti u programu Petrinjskog radija i objavama na Portalu 53. Temeljem toga 2016. godine bio je dobitnik nagrade za životno djelo Hrvatske udruge radija i novina – HURIN.
Emotivan trenutak večeri bila je dodjela Posebnog priznanja za dugogodišnji doprinos u razvoju sporta Grada Petrinje. Ovu prestižnu nagradu primio je Ivica Mioković, a uručila mu je gradonačelnica Magdalena Komes.
„Puno puta sam na ovoj pozornici bio pred vama, mladima, nešto malo starijima, pred mnogim sportašima našeg grada i hvala vam što sam bio dio vašeg života, vašeg sportskog života jer da nije bilo vas, puno toga ja ne bi ni vidio, ni doživio, pružili ste mi puno toga što se tiče sportskog dijela života da prođemo zajedno, da se veselimo pobjedama, da tugujemo nakon poraza, ali sve je to sastavni dio života i sporta. Bit ću ja i dalje zajedno s vama, bez brige. Uz teren, na tribini, u dvorani, ali prije svega moram reći i hvala svojoj obitelji. Mnogi vikendi su iza mene, iza njih, kada mene nije bilo. Nakon utakmice, ponekad i nešto više u jednom danu, trebalo je to sve odraditi za radio, za portal, i onda doći kući kada oni već spavaju. Ali išli su oni zajedno samnom kada su bili mlađi i oni su bili dio petrinjske sportske obitelji. Ivona je veslala na Kupi u Kajak kanu kluba Kuba. Matej i Andrej krenuli su u Nogometnom klubu Mladost. Andrej kao trogodišnjak, ali odradili svoj mlađi dio. Matej, kada su gabariti postali drugačiji, otišao je među hrvače, Andrej je još uvijek aktivan. Nastavit ćemo mi i dalje. Dolazi moj Lovro. Ima tek četiri i pol godine i pridružit će se velikoj petrinjskoj sportskoj obitelji. Jedne nedjelje, na pokaznom natjecanju vrtićke dobi, Vinko Kadečka i Vlado Lisjak bili su s nama. Moj Lovro ima samo Vinka i Vladu u svojim mislima i doći će na strunjaču uskoro. Tako da nastavit ćemo i dalje zajedno. Ja pokraj strunjače, na tribini, a on na sportskom borilištu kao i svi ostali. Hvala vam još jednom, bit ću zajedno s vama. Znam često reći i u šalji i u zbilji, otići ću jednoga dana ili iz sportske dvorane ili sa neke od tribina na našim stadionima“, kazao je Mioković.
